Pomoćni glagoli u engleskom jeziku, koji se na engleskom nazivaju auxiliary verbs, mogu se podeliti u četiri grupe.
U prvu grupu spadaju svi oblici glagola to be - am, are, is, was, were, be, being i been.
Druga grupa sastoji se od oblika glagola have: have, has, had and having.
Treću kategoriju čine oblici glagola do: do, does, and did. (Ali ne doing i done.)
I četvrtu grupu čine modali.
Pre nego što nastavimo da pričamo o modalnim pomoćnim glagolima, jedna mala napomena – be, do i have nisu uvek pomoćni glagoli.
U rečenici: Tom doesn’ t dance and has never wanted to, doesn’t i has su pomoćni glagoli koji samo ukazuju na glagolsko vreme, a glavni glagoli uz koje se koriste (u ovom slučaju su to „dance“ i „want“) ukazuju na značenje, tj. o kojoj radnji se govori.
Međutim, u rečenici: Tom does his homework every day and has good grades, does i has su leksički glagoli koji imaju svoje značenje (do = raditi, have = imati).
Šta su modalni pomoćni glagoli u engleskom jeziku?
Najčešći modali u ulozi pomoćnih glagola su will, would, shall, should, can, could, may, might i must. Modali su nepotpuni glagoli što znači da im nedostaju neki oblici. Oni nemaju oblik za treće lice jednine, tj. rečenice poput he cans, she mays, i it woulds nisu tačne. Takođe nemaju infinitive sa to (to should).
Modali se razlikuju od ostalih (leksičkih) glagola i po tome što se njihovi oblici za prošlo vreme ne koriste da označe prošlo vreme. Will, shall, can, i may su oblici za prezent. Odgovarajući oblici za prošlo vreme su would, should, could i might. Must nema poseban oblik za prošlo vreme nego koristi oblik had to. Od svih oblika za prošlo vreme, samo se could i would koriste u tu svrhu - When I was in high school, I could do 100 push-ups. / When I lived in the country, every Saturday I would go for a long bike ride.
Oblici modala za prošlo vreme, umesto da ukazuju na prošlo vreme, imaju jednu od sledećih funkcija:
- Pokazuju koliko je nešto verovatno
Primer ove upotrebe su kondicionali - If I won the lottery, I could start a new business, mada se ova upotreba ne javlja samo u kondicionalima.
Na primer, ako kažemo nekom - She would help you, impliciramo da toj ( u ovom slučaju ženskoj) osobi treba nagovestiti da nam treba pomoć, dok je u rečenici - She will help you verovatnoća je mnogo veća, tj. izvesno je da će nam ona pomoći.
- Izražavaju ljubaznost
Osobi kojoj je engleski maternji jezik rečenica: “Could you do me a favor?” zvučaće prijatnije i manje nasrtljivo nego: “Can you do me a favor?”
- Slaganje vremena
Tom kaže Džonu: “I may go skiing in November.” Nešto kasnije Džon priča sa Anom o Tomu i kaže: “Tom said he might go skiing in November.” Modalni glagol may postaje might da bi se slagao sa glagolom say koji je u prošlom vremenu.
Postoje i drugi modali u engleskom jeziku
Pored may, might, can, could, will, would, shall, should i must, postoje još neki dalji rođaci porodice modala. Jedan od njih je ought koji se razlikuje od ostalih modala zato što posle njega koristimo infinitive sa to. Pa možemo da kažemo: “We must go,” ili “We should go”, ali ako koristimo ought, onda će biti “We ought to go.” Još dalji rod su neke arhaične upotrebe glagola need i dare: “Silly people need not apply.” i “How dare you speak to me that way?“
Na jugu Amerike se koriste dupli modali
We might could help you.
You might should apologize to him.
Ove rečenice nisu potpuno bez smisla, one zapravo znače isto što i :
We might be able to help you, tj.
Maybe you should apologize to him.
Ali u stardandnom engleskom iako drugi pomoćni glagoli mogu da idu iza modala, kombinacija dva modala nije moguća.
PROČITAJTE I... NAJČEŠĆE SKRAĆENICE U ENGLESKOM JEZIKU
Pogledajte našu akcijsku ponudu kurseva stranih jezika klikom na: Akcijske cene!
Pročitajte još korisnih saveta o učenju stranih jezika i otkrijte jezičke zanimljivosti u Bazi znanja.
