Časopis „Glorija“, 2006.
Daniela Josipović, kreativni direktor u Centru za strane jezike EQUILIBRIO, prevodilac i profesor španskog jezika, u rodnom gradu Pabla Pikasa i Antonija Banderasa uživala je u tapas barovima uz paelju i sangriju, na poznatoj plaži Kosta del Sol radila je domaće zadatke sa đacima, lično se uverila da je flamenko više od plesa, u Alhambri je osetila čudesnu mešavinu kultura gustirajući čaj u poznatim arapskim teterijas čajdžinicama i ludovala na ženskim večerima u makrodiskotekama Benalmadena.
Svakog avgusta polaznike Centra za strane jezike EQUILIBRIO vodim na studijski boravak – učenje jezika – u Malagu, glavni grad najveće španske pokrajine Andaluzije. Kursevi na govornom području ovog jezika najbolji su način da se on usavrši, ali i da se započnu lepa prijateljstva s mladima iz celog sveta, koji su takođe došli i da uče, i da se nezaboravno provedu tokom mesec dana, koliko boravak traje. Tečaj jezika s vrhunski spremnim profesorima održava se u Malagi, svakim radnim danom od devet do trinaest časova, pa takav raspored ostavlja dovoljno vremena da se vidi sve što ova pokrajina može da ponudi.
Vrelina strasti i Sunca - Grad Malaga, rodno mesto Antonija Banderasa i Pabla Pikasa, zajedno s predgrađima ima oko milion stanovnika, koji imaju sreću da ih i u januaru bude zraci sunca, naravno, pod uslovom da su im spavaće sobe okrenute ka istoku. Prosečna godišnja temperatura je čak dvadeset i četiri stepena Celzijusove skale, s vrlo malo kišnih dana. Tokom našeg boravka, u julu, temperature su bile visoke, ali podnošljive. Činjenica da je plaža na pet minuta laganog hoda od apartmana u kojima smo bili smešteni umnogome je doprinela utisku da smo tu, zapravo, na letovanju, a ne na intenzivnom tečaju španskog jezika. Grad okupan neverovatnom količinom svetlosti, čini mi se, prvi je utisak koji smo poneli. I u rano jutro, a i u kasno popodne, veoma prija boravak na obali Sredozemnog mora, posebno u nekom od čuvenih „tapas“ barova, uz paelju i sangriju, i opušteno posmatranje nasmejanih ljudi okolo. Andalužani inače važe za najtemperamentnije i najstrastvenije Špance, što apsolutno uvek i na svakom mestu dokazuju.
Arapski dvorac u Evropi - Već prvih dana po našem dolasku domaćini su se potrudili da nam pokažu najzanimljivije spomenike bogatog istorijskog nasleđa. Malagu su osnovali Feničani u dvanaestom veku pre nove ere, zatim je bio pod rimskom vlašću, ali joj je, zapravo, i arhitekturu i duh, ipak najviše oblikovalo vekovno prisustvo Arapa. Bez ikakve sumnje, najznačajniji spomenik toga doba je tvrđava Alkazaba iz devetog veka, koja dominira čitavom panoramom. Sagrađena je da istovremeno bude i utvrđenje i dvorac za arapske vladare. Budući da smo u obilazak krenuli negde oko podne, dakle po najvećem suncu, nismo bili oduševljeni idejom da ćemo se penjati do vrha. Na sreću, domaćini su nas na vreme obavestili da postoji lift. Zadovoljstvo na licima svih nas teško je opisati. Pogled koji se pruža s vrha zaista je jedinstven i obuhvata ne samo grad, nego i okolna brda i, naravno, širok pojas Sredozemnog mora. Noću je tvrđava takode veoma interesantna, jer reflektori daju posebnu draž čitavom prizoru.
U neposrednoj blizini nalazi se i kuća muzej gde se rodio i proveo prve godine života čuveni španski slikar Pablo Ruis Pikaso. Cena ulaznice od jednog evra zaista je simbolična, a omogućila nam je da vidimo kako deo originalnog nameštaja iz tog perioda, tako i kolekcije radova ovog velikog umetnika. Ovde već uveliko teku pripreme za 2016., proglašenu međunarodnom godinom kulture.
Vašar i Vatromet - Malaga je od 19. avgusta 1847. godine pod starateljstvom španske, tačnije kastiljanske krune. Taj datum, inače najveći lokalni praznik, imali smo priliku da proslavimo na ulicama zajedno s hiljadama Malagenjosa, uz spektakularni vatromet u gradskoj luci. U to vreme počinje i vašar na kom je moguće pronaći i neke sitnice za koje biste verovatno pomislili da vam nikada u životu neće zatrebati. Spektakularne vrteške i razne druge atrakcije za najmlađe upotpunjuju vašarsku atmosferu.
Sijesta važnija od novca - I preko dana Malaga je grad koji nudi mnogo. Radno vreme prodavnica je od devet do trinaest i od sedamnaest do dvadeset časova. Čak ni u dvadeset prvom veku Andalužanima ne pada na pamet da se odreknu svoje tradicije: čuvene sijeste, pauze za ručak i kratku popodnevnu dremku. Samo veliki tržni centri i robne kuće imaju jednokratno radno vreme. Svi ostali zatvaraju u jedan ili pola dva. U tri popodne Malaga deluje pomalo sablasno, ali to je Španija.
Flamenko više od igre - Kako subotom i nedeljom nismo imali časove, sva četiri slobodna vikenda iskoristili smo za odlazak van Malage. Španija ima odličnu mrežu autoputeva, tako da smo se prve subote opredelili za ekskurziju do Sevilje, najtipičnijeg i najautentičnijeg andaluzijskog grada. Putovanje autobusom nije predugo trajalo. Prva asocijacija na ovaj grad je flamenko, igra koja je mnogo više od plesa i gitare. To je pravi kulturni fenomen, vezan upravo za Andaluziju. Postoji nekoliko stotina vrsta flamenka, a razlikuju se po stilu izvođenja. Međutim, bez obzira o kojoj je vrsti reč, gleda se isključivo uz večeru. Odlučili smo da u njemu uživamo u jednom tipičnom flamenko baru, u srcu Sevilje, blizu Španskog trga.
Grad vatre - Sevilja je najtopliji grad Andaluzije, a i Španije. Upozoravali su nas kako se može desiti da se temperatura popne i na četrdeset pet stepeni. Ipak, imali smo sreće. Tog dana kada smo bili na ekskurziji bilo je „samo“ četrdeset. I zaista, posle jedanaest ujutro retko ko se, izuzev turista, može sresti na ulici, jer je sunce nemilosrdno. Ogromne količine vode pomogle su nam da prebrodimo toplotu. Imali smo dobar motiv, jer stvarno bi bio greh da, kad smo već tu, ne posetimo sve što smo isplanirali: katedralu, Zlatni toranj i Stari grad.
Raskrsnica Civilizacija - Divan vikend smo proveli i u Granadi, gde je podjednako toplo kao i u Sevilji. Nalazi se na dvestotinak kilometara odmora, ali se autoputem vrlo brzo stiže. Čuvena je po arapskom utvrđenju Alhambra, koje je grad za sebe. Ulaznice je neophodno rezervisati dan ranije, ili ih kupiti u nekoj od banaka. Alhambra se sastoji od lavirinta uličica, brojnih vrtova, fontana, kraljevske palate od čijeg izgleda bukvalno zastaje dah. To je neverovatan spoj arapske, hrišćanske i jevrejske arhitekture, jedinstvene po monumentalnosti i dekoraciji. Svuda su ‘teterias’ ili čajdžinice, zbog običaja ispijanja čaja koji je nasleđen od Arapa. Ovi lokali imaju egzotičan dekor, niske stolove i klupe za sedenje, što nas je, uz orijentalni ukus čaja, vraćalo u prošlost i približavalo nam neobičnu mešavinu kultura.
Plaže za svaki ukus - Kosta del Sol, kako se inače naziva ovaj deo španske obale, ne može baš da se pohvali egzotičnom prirodom kao što to mogu Kanarska ili Balearska ostrva, ali su plaže dugačke, čiste, lepo sređene i ne plaća se ulaz. Našim đacima bilo je vrlo zgodno jer su nosili domaći na plažu i radili ga udobno zavaljeni u ležaljke. U raznim restoranima može se vrlo kvalitetno ručati. Cene su različite. Marbelja je ubedljivo najskuplja, dok je cena ručka u Malagi oko dvanaest evra. Malo mesto Nerha nudi nekoliko prelepih uvala, bez gužvi tipičnih za veće i izvikane turističke destinacije.
Žensko veče u Benalmadenu - Kao i po mnogim drugim stvarima, ovaj deo Španije je specifičan i po noćnom životu. Malaga, kao najveći grad u oblasti, ne nudi neki specijalan noćni provod, ali Kosta del Sol obiluje gradićima punim diskoteka, barova, pabova i drugih vrsta noć lokala. Tačno se zna da se sredom, recimo, ide u Toremolinos koji se nalazi dvadeset kilometara od Malage, u najveću diskoteku na obali, a četvrtkom na žensko veče u Benalmadenu, u neku od makrodiskoteka. Marbelja nudi najatraktivniju i najskuplju zabavu. Provod je svuda sjajan, pa su Andalužani neverovatno pristupačni, veseli i nasmejani u svakom trenutku. Upoznali smo mnogo divnih mladih ljudi iz celog sveta i nadamo se da će neki od njih ovog leta obići Beograd, kao što su obećali.